Preporuka psiholozima za primjenu instrumenta za procjenu zrelosti za polazak u školu

Dijete ulaskom u školu postaje dio organizovane i strukturirane sredine, izlaže se sistemu vrednovanja i takmičenja, uz mogućnost doživljavanja neuspjeha i kritike. U školi se prvi put susreće s ozbiljnijim obavezama i odgovornostima, kao i novom organizacijom života.

Zbog ovih činjenica vrlo je važno  na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za polazak u školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće, koje se u školi mogu još više produbiti te ih je potrebno pravovremenim i najprimjerenijim postupcima otkloniti.

Definisanje zrelosti, spremnosti djeteta za polazak u školu vrlo je složeno. Zrelost za školu predstavlja optimalan stepen razvijenosti različitih tjelesnih, intelektualnih, emocionalnih i socijalnih osobina.

Tjelesnu  zrelost djeteta, pri obaveznom sistematskom pregledu za prvi razred, ispituje ljekar – pedijatar.

Procjena intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti  je obavezan dio rada psihologa u školama. Iako se, često, doživljava kao rutinski posao, nerijetko bude jedna od zahtjevnijih aktivnosti. Dešava se da su psiholozi u nedoumici na koji način, u postojećim okolnostima i u vremenskim okvirima koji su im je na raspolaganju, najbolje da urade svoj posao. Kako izvršiti procjenu na najbolji mogući način, kako dobiti što više korisnih podataka, kako doći do značajnih informacija koje će se proslijediti roditeljima i učiteljima…? Već duže vrijeme psiholozi ističu da Ravenove progresivne matrice u boji nisu ni adekvatan ni dovoljan instrument za procjenu zrelosti. U nedostatku verbalnog dijela instrumenta, psiholozi koriste subtestove drugih instrumenata za procjenu, oslanjaju se na znanje iz razvojne psihologije, sopstveno iskustvo isl. Ovakav pristup procjenu zrelosti čini prilično neujednačenom i ostavlja prostor za nedoumice i nevjericu kako od strane roditelja, tako i kolega – stručnih saradnika, a posebno nastavnika.

Ukazujući na nedostatke dosadašnje procjene, nekoliko psihologa predložilo je da se počne sa korišćenjem insturmenta “Test zrelosti za školu +”. Glavni agrumenti za njegovu primjenu bili su da sadrži kako neverbalni, tako i verbalni dio, da je standardizovan na području Srbije i lako primjenjiv u našim uslovima i da su podaci koji se dobijaju sveobuhvatniji i značajniji. Primjenom testa mogu se dobiti značajni podaci kao što su sposobnost upamćivanja, sposobnost usmjeravanja pažnje, grafo-motorička spretnost djeteta, vizuo-motorna koordinacija, kao i podaci o posjedovanju praktičnih znanja. Test sadrži i subtest Vizuelni rječnik koji je namijenjen djeci kojoj službeni jezik u Crnoj Gori nije maternji te se pomoću njega može procijeniti nivo razumijevanja i uopšte primjene ovog instrumenta, ali i mogućnost praćenja nastave na našem jeziku.

U skladu sa tim, ove školske godine nekoliko psihologa koristilo je instrument – TZŠ+. Iskustvo u primjeni je pokazalo da test iziskuje više vremena za zadavanje i zahtjevniji je za onog ko ga primjenjuje, ali da je neuporedivo sveobuhvatniji i informativniji u odnosu na do sada korišćene Ravenove progresivne matrice u boji. Nakon primjene testa psiholog raspolaže sa više podataka o djetetu i sigurniji je u ispravnost svoje procjene. Ima bolju sliku o nivou razvoja govora, razvijenosti pažnje i pamćenja, pojmovnom ili logičkom mišljenju. Takođe, ima informaciju o grafomotornim vještinama koje imaju značajan uticaj na savladavanje vještina čitanja i pisanja koje su temeljne vještine daljeg školovanja. Nesporno, najveća dobit ovog intrumenta je što imamo opipljivije dokaze o emocionalnoj zrelosti, odnosno da li je dijete postiglo određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole. Naime, dijete kod ovog testa, za razliku od situacije koju imamo sa Ravenovim progresivnim matricama, već sâmo ima povratnu informaciju o tačnosti odgovora. Tako da, kada se nađe u situaciji da ne zna odgovor na neko pitanje, možemo pratiti reakciju kontrole emocija, kao i motiva da nastavi dalji rad. Za dijete pred polazak u školu je bitno da ima određeni nivo tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da istraje u učenju i onda kad mu neće biti prijatno i zanimljivo, da prihvata uspjeh, odnosno neuspjeh, te da se zna nositi s osjećajima koji ih prate. I, naravno, sa emocionalnom zrelošću je usko povezana i socijalna zrelost, te time možemo djelimično imati uvid kako će proteći ulazak djeteta u nove i, često nepredvidive, socijalne situacije u kojima se za svoj položaj moraju sami izboriti.

Samim tim, roditelji/staratelji dobijaju značajne povratne informacije o svom djetetu, a učitelji potpuniju i pouzdaniju sliku o učenicima koje treba da vaspitavaju i obrazuju.

Upravo iz svega navedenog, jasno i nedvosmisleno se vidi prednost ovog instrumenta, kao i dobit za sve učesnike tog procesa, prije svega djecu, zatim  roditelje, učitelje, psihologe… Ovim smo na putu da testiranje, koje je sastavni dio upisne procedure, dobije što realnije profesionalno utemeljenje zbog čega se sprovodi.

 

Ostvarena saradnja sa Društvom psihologa Hrvatske

Predsjednik Udruženja psihologa, Radiša Šćekić i predsjednica Skupštine udruženja psihologa Zorica Minić, prisustvovali su 25. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa od 8. do 11. novembra 2017. godine koja je održana u Zadru. Glavna tema konferencije je bila  Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti.

Konferencija je bila izuzetno dobro posjećena. Realizovan je veliki broj aktivnosti (187 prema podacima organizatora) u kojima je aktivno učestvovalo 370 koleginica i kolega. Konferencija se odvijala u Falkensteiner Resortu u Zadru, paralelno u 6 do 8 sala istovremeno.

Predstavnici Hrvatskog psihološkog društva su pokazali izuzetnu spremnost i zainteresovanost za uspostavljanje svih oblika saradnje sa Udruženjem psihologa Crne Gore. Imali smo susrete i razgovore sa predsjednikom HPD-a Josipom Lopižićem inače članom Stalnog vijeća EFPA, razgovor sa predsjednicom psihološke komore Andrejom Bogdan, kao i sa direktoricom Naklade Slap Biserkom Matešić. Posjetili smo Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru i razgovarali  sa šefom odsjeka Zvjezdanom Penezićem kao i profesorkama Anom Slišković i Artom Dodaj koji su istakli da su veoma raspoloženi  za saradnju.

Sa gospodinom Josipom Lopižićem dogovorili smo saradnju u vise pravaca. Zainteresovani su da posjete Crnu Goru tj. naše udruženje gdje su spremni da našim članovima putem radionica ili predavanja pojasne sve aspekte djelovanja udruženja,moguće dileme o zakonu o psihološkoj djelatnosti i sve ostalo što bi nas interesovalo i koristilo članovima našeg udruženja. Posjetu bi iskoristili i za potpisivanje memoranduma o saradnji dva udruženja. Dogovorili smo i podršku gospodina Lopižića za nase učlanjivanje u EFPA. On smatra da bi mogli biti primljeni u EFPA na konferenciji u Moskvi 2019. godine.On ce početi lobiranje,kao naš medijator već na skupu u Pragu krajem novembra ove godine.

Održan je sastanak i sa profesoricom Jasminkom Despot-Lučanin sa katedre za psihologiju koja je na Hrvatskim znanostima u Zagrebu. Gospodin Damir Lučanin, profesor na ovoj katedri i predsjednik sekcije kliničkih psihologa Hrvatske nije mogao prisustvovati ovom sastanku,ali je zato poslao pismo u kome nudi saradnju u bilo kojem vidu a da je u našem interesu.

Dobili smo odgovore na neke od naših dilema, uzeli kataloge izdavačke kuće, uzeli značajne zbirke psiholoških skala i upitnika, i što je najznačajnije uspostavili mogućnosti buduće saradnje na više polja.

U Zadru su kao gosti konferencije pored nas bili i predstavnici Albanske asocijacije psihologa.Sa predsjednicom Albanskog udruženja Dr. Valbonom Treskom i njenim saradnicama imali smo više sadržajnih sastanaka i razgovora o našoj budućoj saradnji. Dogovoreno je da se već u decembru  ili januaru sastanemo(u Tirani ili Podgorici) i pripremimo memorandum o zajedničkoj saradnji.